|
Izbor iz SKI Magazina |
|
Izbor iz SKI Magazina
 |
ROĐENI
ŠAMPION |
Od prvog takmičenja na Žabljaku 1996. godine, pa sve do danas Marko jedino zna za uspjehe. Početkom 2001. godine on prelazi u višu kategoriju, pod nazivom Djeca I. Naravno, sa prelaskom u pomenutu kategoriju njegova superiornost dolazi do izražaja. Nema prvenstva na kojem Marko nije pobjedio. Koliko god nas stariji uvjeravali kako su snovi naše želje, a život buđenje, ja još uvijek snovima dajem prednost. Jer, ipak, ne bi imalo smisla nešto istinski htjeti, a nemoći to ostvarti. Prema tome, ukoliko znamo što želimo, a imamo načina da to ostvarimo, zašto ne pokušati... Jedan od primjera kako se uz rad i talenat može daleko stići, uprkos problemima na koje nailazimo na tom trnovitom putu je Marko Rudić, istinska nada BiH skijanja.
Trinaestogodišnji Marko Rudić rođen je na jednoj od najljepših planina, Jahorini. Vjerovatno je to i jedan od razloga zbog kojih je ovaj dječak sa svega dvije godine, u torbi, na leđima svoga oca Darke, prvi put spoznao draž snijega a samim tim i skijanja. Čim je mali Marko prohodao, vrijedni otac ga je odmah stavio na skije. Međutim na iznenađenje ne samo njegovih roditelja nego i stručnjaka, Marko je za nepune dvije godine bio iznad svoje klase. Nije se više igrao sa skijama kao većina njegovih vršnjaka, nego je svojim znanjem i vještinom pretekao i one mnogo starije i iskusnije. Svima je postalo jasno kako ovaj dječak obećava, ali problem su predstavljale Markove godine.
Markovi roditelji Darko i BiljanaSa nepunih šest godina nije mogao prisustvovati ni natjecanju najmlađih... Nije, ali zahvaljujući svome upornom ocu jeste. Ukoliko se pitate kako, odgovor je jednostavan. Njegov tata je falsifikovao dokumente, jer je to bio jedini način da se njegov sin takmiči na Žabljaku u kategoriji Cicibana. Na pomenutom prvenstvu SR Jugoslavije osvojio je prvo mjesto. I od tada, pa sve do danas Marko jedino zna za uspjehe. Početkom 2001.godine on prelazi u višu kategoriju, pod nazivom Djeca I. Naravno, sa prelaskom u tu kategoriju njegova superiornost dolazi do izražaja. Nema prvenstva na kojem Marko nije pobjedio, i možda bi sve i bilo isuviše lijepo, da on nije doživio i svoj prvi neuspjeh. Na Vlašiću 2002. godine Marko je nažalost izletio sa staze. S obzirom na njegove godine i uspjehe koji su se neprekidno nizali, nije ga bilo jednostavno ubjediti da se vrati skijanju. Međutim, zahvaljujući svojim roditeljima koji mu oduvijek pružaju podršku, on je uspio prevazići malu i trenutnu krizu. Da se radilo o "pehu" najbolje govori činjenica da je na utrci pod nazivom "Djeca za mir" održanoj na Bjelašnici osvojio prvo mjesto, te postao član reprezentacije BiH u toj kategoriji. Po dolasku u Sloveniju, Marko je opravdao nadimak "rođeni šampion". Od ukupno šezdesetpet takmičara koji su došli iz 22 zemlje, on je osvojio šesnaesto mjesto, te je ujedno bio najbolje plasirani bosanskohercegovački takmičar. Početkom 2003. godine na otvorenom prvenstvu SSK Bjelašnica osvojio je prvo mjesto u slalomu i veleslalomu, da bi na natjecanju "Pokal Loka" u Slovenije osvojio sedmo mjesto, što je ujedno i jedan od najvećih uspjeha..
Naime, sasvim je jasno da se radi o jednom istinskom šampionu u alpskom skijanju. Već sada, sa nepunih trinaest godina on na policama svoje sobe nema mjesta za medalje, pehare i diplome. Ovaj stidljivi dječak Marko, je učenik sedmog razreda i ima vrlo malo slobodnog vremena. Ljeti, kada snijega nema, Marko vozi biciklo, dok u večernjim satima sjedi za kompijuterom i uči engleski jezik. Ponekad, kada ne trenira ili ne uči, izdvoji nekoliko sati da sa roditeljima obrađuje voćnjak oko svoje kuće na Palama. Međutim kao i svaki čovjek, tako i Marko ima svoje slabe tačke. Njegovo srce za sada pripada maloj i veseloj trogodišnjoj sestri Maji. S njom se osjeća sigurno i sretno. Nema veće sreće nego kada mu mala Maja uputi iskreni osmijeh. Iskreno se nadamo da problem koji se javlja kod većine takmičara, a to je novac, neće ugroziti napredovanje ovoga velikoga talenta. Njegovi roditelji nikada neće prestati ulagati u svoga sina, ali se postavlja logično pitanje, dokle će to moći. A do tada će Marko Rudić osvajati medalje i na najbolji način predstavljati svoju zemlju.
Uspjeh za uspjehom...
Početkom 1997. godine Marko Rudić je na prvenstvu SR Jugoslavije na takmičenju pod nazivom "Lane" (Kopaonik), u kategoriji ciciban osvojio prvo mjesto. Godinu dana poslije 1998. godine, bio je prvak SR Jugoslavije i Republike Srpske (RS). Na takmičenju koje je odražano na Vlašiću iste godine osvojio je prvo mjesto, kao i na Bjelašnici, te je 2000. godine ponovno proglašen šampionom SR Jugoslavije i Republike Srpske. Svi postignuti rezultati potvrđuju neprikosnovenost na prostorima Jugoslavije i RS. Na takmičenju "Topolino" u Italiji 2003. godine osvojio je deseto mjesto u slalomu, a dvadeset i treće u veleslalomu. Na takmičenju Milka Kupa na Kopaoniku pripalo mu je treće mjesto u veleslalomu i prvo u slalomu.
TO JE MOJ IZBOR
Marko Rudić, riječ po riječ
Dan je bio prelijep. Jahorina nikad ljepša. Novi snijeg je učinio svoje. Suncem okupane staze su blještale. Red na ski liftu je kao i uvijek bio prepun onih koji su pogledom pratili "svoju žicu". U jednom momentu svi su se razmakli da prođe jedan mališan "pod punom opremom". Nismo mogli odoljeti novinarskoj znatiželji i pitali smo prvog do sebe: "A ko je, pa sad ovaj"! Čovjek kome smo uputili pitanje nas je blijedo pogledao, čudeći se našem neznanju…- Da li stvarno ne znate ili se šalite!
- Ne, ne šalimo se…
- Pa, to je naš šampion!
- A kako se zove - pitali smo, a čovjek u zgražanju sada sasvim ozbiljno demonstrativno je okrenuo glavu govoreći ženi podsmješljivo:
- Ovi vjerovatno ne znaju ni odakle su došli!
Znamo, znamo, pomislili smo u sebi, a pitali smo da vidimo da li su priče o Marku Rudiću samo priče ili stvarno ima istine u njima. Jahorina je uistinu ponosna na svog šampiona, na dečka koji će ime Jahorine daleko ponijeti u svijet. Kada su nam pričali o njegovim vještinama, moramo priznati, nismo vjerovali u mnogo toga. Ali, kada smo ga nekoliko dana sasvim profesionalno pratili, a da on to i ne zna, shvatili smo da ispred sebe imamo dečka koji ne samo da je predodređen da bude šampion, već on to i jeste. Recimo da je tih dana samo na Kupu Jahorine za mlađe kategorije bio bukvalno nedostižan. Pobjedio je i u slalomu i u veleslalomu. Došao je tiho, kao što reče neko u šali, i otišao u legendu. Marko rezultat samo gazi. Ne želimo uvrijediti nikoga, ali moramo reći da Marko zadnjih godina ne samo da pokazuje već i dokazuje svoj izuzetni talenat. Ako ne zabilježi ubjedljivu pobjedu, onda je to za njega veliki neuspjeh.
- Nije baš tako - priča Marko, kada smo ga odvojili od svite dječaka koji ga stalno okružuju - Stvarno se trudim da budem dobar, ali to je daleko od onoga što namjeravam napraviti...
Ozbiljan je, stišće kapu u rukama, pogled ne skreće i nastavlja.
- Znate, meni je skijanje sve. Imam brata Jovana, njega samo škola interesuje, i kada nastavnik u školi pita ko sam mu ja, obično završi komentarom: "Ne, vi niste sigurno rođena braća". A najrođeniji smo samo što ljudi to ne mogu da shvate. Moja sestra Milica je najbolja u kategoriji Mlađi Cicibana. Vozi sjajno. A zašto Jovana samo interesuje škola to morate pitati njega...
Kakv si ti učenik ?
- Dobar, vrlo dobar. Nastavnici shvataju da sam potpuno okrenut skijanju. To je moj izbor. Ne, ne... znam da moram da učim, ali sam... Da li ste gledali Ivicu Kostelića. Ja ću biti bolji od njega....smije se. On je sjajan, a ja ću biti još sjajniji.
Njegova odlučnost i samopouzdanje imponuju. Upozorili su nas da je "čudo od takmičara". Ako nešto naumi, to i ostvari. Njegovi treneri Mladen Blagojević i Dobroslav Šuko nekada i ne mogu da ga zaustave. Koliko puta su ga molili da vozi opreznije, sporije... da pruži priliku i drugima. Ali, ne... to onda jednostavno ne bi bio Marko.
- Zašto pitate da li imam djevojku? Ne, nemam je a i šta će mi. Kada nisam u školi, ja sam na Jahorini, a tada vidim samo staze i štapove. Moji drugovi Marko Vasić i Stefan Jakovljević su uz mene. Što mi treba još.
Zastaje, kao da razmišlja, a onda nastavlja...
- Sada vozim "Fisherove" skije. Odlične su. Živim za dan kada ću otići u tvornicu i tražiti da naprave skije samo za mene.
Kada bude slavan, priča, vozit će "ferarija", ponekad sluša "Koloniju", ponekad igra košarku i vjeruje u sebe!
