VAŠI UTISCI SA ZIMOVANJA SKIJANJE U SLOVAČKOJ

VAŠI UTISCI SA ZIMOVANJA
SKIJANJE U SLOVAČKOJ

Javite se sa Vašom pričom o lepim i manje lepim detaljima boravka u ski centrima.
Dajte korisne savete onima koji tek treba da idu na zimovanje.
Svoje utiske, kao i komentare pošaljite na mail sezona2002@skijanje.co.yu

Sezona 2006.

27.03.2006.
Pozdrav svima.
     Dugo posecujem ovaj web site. Nisam profesionalni skijas, ali sam zaljubljen u planine i zimu. Ove godine smo odlucili da odemo van Srbije i u ne okolne zemlje sa kojima granicimo. I to u Slovacku. Visoke Tatre.
     Takodje sam primetio da nema mnogo izvestaja iz te zemlje pa da opisem ukratko kako je bilo a ujedno i da prilozim neku sliku. Mozda bi bilo dobro spomenuti da o Visokim Tatrama imate vise podataka na sledecim link-ovima: http://www.tatry.sk, zatim izvestaj o visini snega na http://www.tanap.sk/report.html i da pogledate vremensku prognozu na: http://www.meteo.sk. A ja cu samo da opisem licne utiske (da ne pisem sada o geografiji, meteorologiji i sl.).
     Aranzman je bio preko agencije Mladost turist (http://www.mladostturist.co.yu/), i ako se ne varam to je jedina agencija iz Srbije koja ima u ponudi Slovacku i Visoke (i Niske Tatre). Ovom prilikom bih pozdravio takodje vrlo ljubazno osoblje agencije Mladost turist (Mirjanu, Bojanu, Mileta, Vadu...i ostale) i zahvalio im se na delu posla koji su odradili oko puta. Ne znam da li se to praktikuje u drugim agencija ali je deo osoblja doslo ispred hotela Mladost da nas isprati to vece kada smo polazili. Vrlo pohvalno za sve njih.
     Aranzman je bio u trajanju od 7 dana. Period od 11.02.2006. do 18.02.2006. Cena aranzmana je bila 169 evra za 7 polupansiona u hotelu Sasanka (to je najblizi hotel zicari, udaljen oko 100 metara). Ima tri zvezdice. Sobe su ciste, kupatila su renovirana tako da nije bilo zamerki za smestaj. Plus povratna karta busem oko 60 evra (ako se dobro secam). Znaci ukupno oko 230 evra, i tamo max jos 70 (osim ako ne pijete gajbe piva:-) i niste gurman), znaci oko 300 evra za 7 dana.
     Ove godine bile su besplatne madjarska tranzitna visa kao i slovacka. Slovacku vizu dobija jedan clan grupe a madjarsku moraju da imaju svi pojedinacno. Troskovi u agenciji oko pridobijanja obe vise su bili 200 dinara. I plus osiguranje oko 10 evra po osobi.
     Iz Beograda smo krenuli navece 10.02. u 21 h udobnim mini busem Mladost turista (ako su grupe manje, ne ide veliki autobus). Mini bus je bio besprekorno sredjen i cist, sa klimom, radijom, tv-om (LCD monitor). Mozete da birate filmove po zelji ili video spotove, ili audio cd-ve... (naravno ako su putnici slozni pa se lepo dogovore:-).
     Putuje se u proseku 12 sati i ima oko 700 km od Beograda do Visokih Tatri.
     Kroz Srbiju nije bilo snega sve do granice. Citava Madjarska je bila pod snegom kao i Slovacka naredni dan. Nije bilo nikakvih zadrzavanja na obe granice te smo bez problema dosli na odrediste. Putevi su procisceni sve do Visokih Tatri.
     Za smestaj u hotelu Sasanka sam napisao iznad, te vam ga rado preporucujuem ako budete isli sledece godine jer je najblizi stazi. Ako ste malo dalje, ipak treba vuci skije i nije lako:-).
     Hotel Sasanka nalazi se u Tatranskoj Lomnici. Otprilike, oko Viskokih Tatri ima vise malih mesta i svako ima po par staza u okolini. Mozete pogledati prilozenu sliku ili otici na gore pomenute web site-ove.
     Posto nisam profi skijas (a ni pocetnik) necu znati da vam objasnim strucnim jezikom, ali staze i sve ostalo izgledalo je kao: Staze su sredjene i za 7 dana koliko sam video svako vece se sredjuju onim “traktorom:-)” za sneg. Znaci ujutro su spremne za skijanje. Postoje i topovi za vestaci sneg (snega je bilo oko 1.5 do 2 m ove godine).
     Zicara krece od hotela Sasanke, gondola tacnije, i penje se sa oko 950 metara na 1250 metara. Odatle produzava gondola takodje na 1750 m (ovde imate dovoljno vremena da izadjete iz kabine ili da ostanete u kabini i produzite dalje). Na 1750 (Skalante Pleso) se zavrsava gondola, izlazite napolje i penjete se oko 50 m peske do dvoseda, koji vodi na zadnju stazu Sedlo (do 2200 metara). Redom, prva staza nabrojana je plava, druga je crvena i treca je crna. Mozete skijati povezano, od vrha trece staze do kraja prve
     Od Sedla (gde zavrsava zadnja zicara) do najveceg vrha Lomnickog stita ima oko 400 metara (u ovom delu se ne skija, stene). Lomnicki stit nalaze se na 2632 metra i do njega se moze doci samo velikom gondolom od Skalante Pleso. Lomnicki stit je jedan od najvisih vrhova Slovacke i odatle se pruza vidik na Poljsku, Madjarsku, Cesku i Ukrajinu.
     Ski-pass je iznosio 70 evra za 6 dana. Dnevni ski-pass je malo vise nego kada podelite ovih 70 na 6 dana:-). Jedan evro je oko 36.50 SK (slovackih kruna). Ski-pass vazi u susednim gradicima ali ne svuda, pa samo se pre polaska raspitajte gde mozete da skijate sa istim (posto postoji i ski-pass druge firme).
     Cene. Pa otprilike, kafa oko 25 kruna, pivo (0.5 l) oko 30 kruna (na stazi i okolo, ne u supermarketu gde je jeftinije), pizza 90-120 kruna (velika u restoranu), razglednica 5 kruna, cips oko 15 kruna, 0.5 l fanta u hotelu 30 kruna... Mozete placati i karticama tipa VISA, Mastercard... Postoje i bankomati (bilo bi cudno da ne postoje:-), pa ako Vam zatreba kesh, a nemate menjacnicu u blizini, provucite karticu. Troskovi za koriscenje VISA kartice van maticne zemlju su oko 26 dinara.
     Zadnji dan smo isli vozom do susednih mesta. Karta je povratna oko 2 evra, oko 70 kruna). Vozovi su novi (pogledacete slike ako ih admin. prilozi:-), imaju drzace za skije, klima, el. ponist. karata (to je valjda svuda normalno osim kod nas:-).
     Evo “ukratko” ovoliko. Ako nekog jos nesto zanima, moze slobodno da posalje e-mail na opacic_dusko@yahoo.com.
     Verovatno tu ima dosta jos da se napise, ali... Sto kazu, najbolje je otici i videti.
     Slovacka, preporuka: DA.
     Dule (ostala ekipa, Emil, Slobodanka, Slobodan, Mirko)

1. Slovacka granica (u pozadini mini bus agencije Mladost turist).

2. Hotel Sasanka

3. Deo na prvoj stazi (Vidi se sa strane da je pocupano drvece. Naime, prosle godine je bila velika oluja i nacinila je dosta stete. U sredini levo vidi se hotel Sasanka).

4. Deo na drugoj stazi

5. U pozadini treca (zadnja staza).

6. Iza je Poljska (oko 20 km i ski centar Zakopane)

7. Pogleda s vrha (sa oko 2200 m, sa zadnje staze, prema niskoj Slovackoj. U daljini je Madjarska, i malo levo u daljini je Ukrajina).

8. Voz Slovackih zeleznica koji ne saobraca dalje ka unutrasnjosti (citaj Bratislava) vec samo u lokalu oko Visokih Tatri.

9. I mapa

Klikni za veću sliku!

Sezona 2002.

Tekst: Darko Stipaničev, Split (25.I 2002)

http://www.morsko-prase.hr/putopisi_12.htm

Dok sam pripremao ovu reportažu i razmišljao o vezi mora i snijega sjetio sam se vica u kojemu Mujo objašnjavao što je logika. Vic je prost pa ga neću ispričati, ali ću zato u duhu Mujine logike "logički" zaključivati na slijedći način:

- More je voda.
- Voda može biti u više različitih stanja.
- Jedno od tih stanja je i snijeg.

a iz toga bi Mujo iz vica zaključio:

- Snijeg je more.
Dakle kako je snijeg u stvari more, ovu kratku reportažu o zimovanju na Visokim Tatrama u Slovačkoj možemo uvrstiti na stranice Prasca.
Razlog zašto smo je uvrstili je i taj što nam je bilo super, zadovoljavajuće skijanje i dobra zabava za malo novca, pa zašto to ne podijeliti i s Vama.
Sve skupa se dogodilo skoro slučajno. U jednom od splitskih kafića početkom prosinca naletio sam na mali i neugledni listić na kojem je pisalo:
"Dođite s nama na zimovanje u Slovačku. Hotel Malina, Mengusovce, 7 punih pansiona, novogodišnja večera s disk đokejem, aperitivom i pjenušcem, autobuski prijevoz iz Splita u luksuznom autobusu, vodič koji je s vama svih 8 dana. Hotel je smješten nedaleko velikih skijaških centra. I sve to skupa za 1582 kn."

Nema što. Bar što se cijene tiče jako privlačno. Kratke konzultacije, posjet agenciji u kojoj su čak imali i prospekt hotela. Jasno nam je bilo da su slike ušminkane, ali odluka je pala. Idemo u Mengusovce, idemo u Slovačku.

Sličnu odluku je donjelo još 40 dalmatinaca. Kažem dalmatinaca, zato što je osim ljudi koji žive u Splitu u autobusu mjesto našlo i dvoje bračana i jedna hvarka. Polazak je bio zakazan u 22:00 27.12.2001. Predviđeni dolazak u Mengusovce 28.01. u 17:00. I baš tu noć Hrvatsku je uhvatilo jedno od onih nevemena koje kao i uvijek iznenadi našu zimsku službu. Dalmacija je ponovo bila odsječena od Europe. Cesta kroz Liku prema Zagrebu je bila zatvorena. Organizatoru nije ostalo ništa drugo nego pričekati jutro. Novi odlazak je bio zakazan 28.01. u 8:00, a dolazak u Mengusovce oko 3 sata ujutro slijedećeg dana. U autobusu slovačke registracije raspoloženje super. Ima i radio i CD i televiziju i stolice koje se mogu i uzdužno i poprečno pomicati.

Već iza Klisa snijeg, čovjek se pita zašto se gnjaviti i odlaziti na tako daleki put kada ti je snijeg tu iza kuće. Bar oni koji se ne skijaju stavrno ne bi trebali polaziti na ovako daleki put da Visoke Tatre nisu toliko lijepe. Probijanje kroz Liku, cijeli put mečave i kasno u noć, oko 3 sata ujutro stigosmo u Hotel "Malina", mjesto Mengusovce. Preumorni raspodjelili smo se po sobama i usnuli prvi slovački san. U mom nije bilo slovakinja, bio sam stvarno previše umoran.

Pravo upoznavanje hotela slijedilo je tek ujutro. U Slovačkoj su pokrenuti neki novi poduzetnički dani, pa se sve društveno daje u najam, koncesije ili prodaje. Tako je i Hotel "Malina" koji je vjerojatno bio odmaralište kakvog sindikata ili sportskog kluba iznajmljen na 10 godina Lubomiru, našem domaćinu. Lubomiru je ovo prva sezona pa je došao čak u Split po našu grupu. Valjda ga je bilo strah da negdje uz put ne skrenemo.
Lubomir je pravi novi poduzetnik Slovačke. Vozi staru Škodu koja se raspada, ali zato po zametenim i snježnim cestama leti kao luda, za razliku od BMW-ova Njemačkih registracija koji su uovim uvjetima vožnje bili neupotrebljivi. Dakle Lubomir je sve i hoteljer i recepcioner i pomoćni kuhar i jedini konobar i ekonom i šanker, a kada treba i šofer (u Škodu je utrpao osim sebe još 6 ljudi sa 3 para skija te ih vozio do obližnjeg skijališta). Hotel je bio izuzetno topal, grijanje je radilo super, hrane je bilo dovoljno, sva su jela bila ukusna, jedino da je bio malo čišći ne bi mu škodilo. Na svu sreću mi smo snalažljivi ljudi. Isti taj dan detaljno smo oprali našu kupaonicu i više nije bilo večih zamjerki. Pogotovo što je najskuplje flaširano pivo na šanku (pivo Kelt) koštalo samo 4 kune. Što čovjeku više treba: vani snijeg, u hotelu toplo, hrana dobra, pivo jeftino.

Naravno trebaju još i skijaški tereni. Visoke Tatre imaju staru skijašku tradiciju i puno zanimljivih skijaških centara. U našoj blizini ih je bilo nekoliko, a kako smo na raspolaganju imali autobus 24 sata, odlučili smo svaki dan skijati u različitom centru. U igri su bila četiri, svi 20-ak kilometara udaljeni od hotela:
- Lopušna dolina,
- Štrpske Pleso,
- Stary Smokovec, i
- Tatranska Lomnica.
Posljednja tri skijališta smještena su u poluluku s južne strane Vichodnih Tatry i zadiru u Tatransky narodni park (nacionalni park). Međusobno su povezana vrlo dobrom električnom željeznicom. Lopušna dolina je malo izdvojeno skijalište na sjevernim obroncima Nizke Tatry. Skijali smo se u svim skijalištima osim Tatranske Lomnice. Po planovima skijališta tamo su prevladavale crne staze pa je većina glasala ne.

Što kazati o skijalištima ?

Sigurno nisu kao austrijska ili talijanska, ali se slovaci trude. Meni je priroda izuzetno draga, Visoke Tatre su stvarno zaslužile biti nacionalni park. Najbolje od svih viđenih skijališta je Štrpsko pleso. Ima dovoljno žičara i raznolikih staza koje su odlično uređene. Nedostatak je bio taj što smo se tamo našli u sigurno jednom od najhladnijih dana ove zime. Na donjoj stanici skijaške žičare -13, a uz to u gornjem dijelu i udari sjeverca od 60-ak km/h. Nikada mi nije bilo toliko hladno. Na sedečnici sam pomislio da ću dobiti opekline od hladnoće, pa smo se došavši na vrh sjurili što prije do dna. Tako nismo mogli uživati u pejsažima planine Štrpske Solisko (gornja žičara je na 1840 m, a vrh na 2301 m).

Početnici su na svoje došli u Starom Smokovcu. Zupčasti vlak i uz njega lagana plava staza duga 4-5 km. Za nas malo bolje bila je malo previše dosadna, a kako pravu crvenu stazu nisu uspjeli urediti i pripremiti, večinu vremena proveli smo u restoranu na samoj stazi. I to ima svoga čara, pogotovo kada je vani -14.

Lopušna dolina nema toliko puno različitih staza (najduža je imala svega 900 m), ali joj je smještaj takav da je zaštićena od vjetrova, a i staze su dobro održavane. Mana joj je gužva (prosječno čekanje 10-ak minuta). Međutim našli smo se na toj stazi 1.01., dok su se vjerojatno ostali skijaši odmarali i dolazili sebi od nogogodišnje proslave, pa smo bez čekanja na žici skijali do iznemoglosti.

Velika prednost svih skijališta su cijene. Dnevni najam opreme 33 kn, koliko otprilike dođe i dnevna karta u Lopušnoj dolini, dok je u Štpskom plesu oko 50 kn. Kuhano vino na stazi 2 kn, kuhani kukuruz 3 kn, palačinke 5-6 kn itd. I nebojte se, oprema nije ruska. Više manje sve skije su carving, poznatih proizvođaća.

Provod poslije skijanja.

U hotelu je bilo zabavno koliko to može biti. Mi smo bili jedini gosti, pa smo i zabavu prilagodili sebi. Doček Nove godine je bio za anale. Lubomir je najavio tri jela, a to su bile grizine, normalna večera i voće. S obzirom da je sve sam pripremao i to je bilo puno. Doveo je i lokalnog disk đokeja (mora da je 50-oh bio glava faca u Mengusovcima), pa se plesalo do kasno u noć, najviše uz slovačk hitove. Društvo je bilo dobro, a na dočeku je bilo i večernjih toaleta (vidi slike).

Dvije večeri smo Lubomiru oprostili večeru i otišli u obližnji Poprad, največe mjesto u okrugu, na sklizanje i večeru u restoranu. Jelenji odrezak, svinjska koljenica s hrenom, piva na hektolitre i sve to skupa vrlo povoljno. Najskuplje jelo je bio baš jelenji odrezak s kroketima ala Maria Luise, naravno posebno garniran i urešen. Cijena mu je bila oko 35 kn. Tu večer temperatura u Popradu se spustila na -22. I sada se naježim kada se sjetim koliko je bilo hladno.

U dućanima Poprada svega i svačega, a posebno sportske opreme svih najvažnijih svjetskih marki. Cijene te uvezene robe iste kao u Italiji ili Austriji, a cijene robe proizvedene u Slovačkoj i do 50% niže od običajenih. Što kupiti. Svakako Gorotex odjeću i obuću. Slovaci imaju tvrtku Lowa koja proizvodi vrhunsku Gorotex sportsku obuću za planinarenje i šetnju. Planinarski rusaci, vreće, šatori, oprema za penjanje također je dosta povoljna. U običnoj samoposluzi sve je jeftino. Mađarski tokajac (najskuplji) oko 25 kn botilja, a vrhunsko češko vino ispod 20 kn botilja. I oni imaju i carinu i PDV. Ja i dalje tvrdim da nas kod nas pljačkaju naši vlastiti sunarodnjaci, nabijajući marže i gomilajući zaradu. Kako objasniti da isti vitamini u Popradu koštaju točno 50% cijene koju imaju u Splitu. Nekoga se tu pošteno poteže za nos.

Konačni zaključak je da nas Visoke Tare nas možda vide i slijedeće godine. Ako niste previše razmaženi otiđite i Vi. Nećete zažaliti. Mislim da bi ih trebalo posjetiti i ljeti. Kažu da su planinarske staze super uređene, a priroda je zbilja prekrasna.

NAZAD