Istorija snowboarda

 

 

Istorijski osvrt na nastanak i popularizaciju Snoubordinga



         '' Snow is only frozen water''  – '' Sneg je samo zaleđena voda'', reči su poznatog pionira surfa amerikanca Džeka Onila. Iako su ove reči izgoverene mnogo kasnije od pronalaska prvog patenta ''snurfera'' koji se smatra pretečom savremenog snouborda, nedvosmisleno se može tvrditi da koreni ovog mladog zimskog sporta vuku iz najstarijeg ekstremnog sporta na svetu - jahanja na talasima. Još pedesetih godina proslog veka malobrojni surf entuzijasti su pokušavali da na razne načine svoje veštine uspešno prenesu i van vode, na druge terene, što je često rezultiralo mnogobrojnim  povredama, ali i nekim originalnim idejama koje će se kroz decenije razviti u novi sport koji je potisnuo skijanje u srcima ljubitelja planine – snoubording.
     1929.  M.J. ''Jack'' Burchett isekao je parče šperploče i pokušao da učvrsti stopala trakama od tkanine i konjskim uzdama. Burchett je ovom konstrukcijom izumeo prvi snoubord.
     1963.  Amerikanac Tom Sims je kao učenik osmog razreda, konstruisao, kako ga  je on nazvao '' Ski bord ''  kao školski projekat. Bio je to običan skejtbord sa zalepljenim komadom tepiha na gornjoj strani i  aluminijumskom pločom  pričvršćenom sa donje strane.


     1965.  Inženjer za hemijske gasove iz Muskegona, SAD, Sherman Poppen izumeo je ''Snurfer'' (ime je dala njegova supruga), novu igračku za svoju ćerku Vendi. On je došao na ideju da zašrafi dve skije zajedno, zaveže kanap za vrh kojim bi vozač upravljao i prikucao na gornju stranu daski male metalne ekserčiće koji su onemogućavali klizanje stopala. Mnogi drugari njegove ćerke su poželeli Snurfer i uskoro je Sherman licencirao svoj patent zainteresovanim proizvođačima. Snurfer se prodao u pola miliona primeraka naredne 1966. godine, ali je zauvek ostao igračka za decu, iako je Sherman lično uspešno organizovao mnoga takmičenja.
    

      1970. U državi Njujork, SAD, jedan istočno obalni surfer po imenu Dimitrije Milovich (očigledno slovenskog porekla) klizajući se na poslužavniku po stepenicama studentske kafiterije, dolazi na ideju da konstruiše svoj snoubord koji je on nazavo ''Winterstick''. Njegova konstrukcija bila je zasnovana na dizajnu surf daske sa osnovnim principima funkcionisanja skije. Pošto je uglavnom vozio dubok sneg u početku su njegove daske bile bez metalnih rubnika (jer mu nisu ni trebali),ali njegov drugi patent bio je revolucionarni korak napred u snoubordingu, a to je konstrukcija metalnih rubnika na obe strane borda!

     1971. godine njegov patent je i službeno priznat tako da ga je on mogao prodati ski kompanijama, ali se on naredne godine odlučuje da osnuje svoju kompaniju ''Winterstick'' u državi Utah, i sam proizvodi svoj izum.Uspešna izrada nekoliko modela bordova, medju kojima je i danas poznata konstrukcija ''Lastin rep'', naišla je na veliko interesovanje i publicitet.
     1969.-1972. jedan drugi amerikanac Bob Weber pokušava da registruje patent za svoj ''Ski bord'' i taj patent 17.08.1990. prodaje Jake Burtonu.
    

     1975. Dimitrije  Milovich piše i izdaje novinske članke za martovski broj ''Newsweek''-a.. Članci kasnije izlaze i u  ''Playboy''-u i ''Powder'' magazinu što je upoznalo javnost po prvi put sa novim načinom spuštanja niz snežne padine. Međutim, kako su se ljudi oduvek plašili nepoznatog, Dimitrije nailazi na nerazumevanje ski centara koji bez nekog posebno validnog razloga zabranjuju vožnju Wintersikova na stazama i novi snežni surferi bili su osudjeni, u tim prvim danima, na neuredjene i većinom neistražene terene van zimskih centara.  

     1977. Milovich svojim ličnim zalaganjem, uz pomoć nekih osiguravajućih društava, uspeva da izdejstvuje pismenu dozvolu da je snoubording obuhvaćen zakonom o skijanju na čitavoj teritoriji SADe i da su zabrane samo izraz samovolje menadžera ski centara. Međutim, svima nam je poznat neslavan primer da je jedan od najpoznatijih centara na svetu Aspen Kolorado, tek 2000. godine otvorio svoje staze i za bordere! Naredne godine Winterstikovi se prodaju u jedanaest zemalja sveta.

     1977. Mike Olson konstruiše u radionici svoje srednje škole svoju prvu dasku koju godinama unapređuje i kasnije osniva i danas poznatu kompaniju ''GNU snowboards''.

     1977. Nakon završenih studija na Univerzitetu u Njujorku (NYU) Jake Burton se seli na Stratton Mountain, Vermont, sa idejama da i dalje usavršava svoju prvu ljubav-Snurfer. Noću je radio kao barmen, a danju je osmišljavao nove varijante daske za sneg. Njegovi prvi radovi bili su izrađeni od čvrste šper ploče i veliki korak napred koji je izmislio bili su prvi prototip vezova za stopala. 1979. na tradicionalnom godišnjem takmičenju Snurfera šokirao je sve prisutne svojom pobedom,  jer su mu fiksirana stopala nesumnjivo davala veliku prednost u odnosu na ostale takmičare. Toliku prednost da je bilo i mnogobrojnih protesta, ali je do tada jedini na svetu sponzorisan vozač snurfera Paul Graves stao u njegovu odbranu da može da koristi svoju opremu. Ovo takmičenje će medjutim više biti zapamćeno po prvoj freestyle demo vožnji upravo Paul-a Graves-a koji je oduševio publiku svojim klizajućim okretima od 360 stepeni, spuštanjem na jedno koleno u toku vožnje i u cilju sa silaskom sa snurfera kroz prednji salto.Ova demonstracija bila je  preteča današnjih najpopularnijih mnogobrojnih freestyle discipina snoubordinga. Isti vozač, iste godine snima prvu Snurfer TV reklamu za LaBatt's pivo koja je bila aktuelna sledeće 4 godine u Kanadi i severnom delu SADa.

     1977. Bob Weber prvi je izlio polietilensku bazu za bord koju je on nazvao ''Žuta banana'' na koju je Tom Sims prikucao Lonnie Toft skejtbord dasku i tako je nastao prvi proizvodni model kompanije ''Sims snowboards''.

     1978. Tom Sims u saradnji sa Chuck Barfootom, zamenjuje  skejt dasku sa konstrukcijom od fiberglasa i oduševljeni su prvim test vožnjama na padinama države Utah. Medjutim zbog finansijskih problema morao je da sklopi ugovor sa velikom kompanijom ''Vision Sports''. Chuck Barfoot napušta Toma i osniva svoju snoubord kompaniju ''Barfoot''.

     1980. Winterstick i Burton Snowboards konstruišu prvu P-tex bazu borda i te godine Dimitrije Milovich napušta snoubord biznis, a ''Burton snowboards'' postaje najmoćnija i najrazvijenija snoubord kompanija današnjice .
    

     1980.  Josh Sanders prvi put je provozao snurfer i oduševljen želi da sam dizajnira daske - osniva svoju kompaniju ''Avalanche'' u South Lake, Tahoe, koja će kasnije imati veliki uticaj na razvoj snouborda.
 

     1982.  Josh u saradnji sa Earl Zellers-om konstruiše i proizvodi prva tri modela dasaka  firme ''Avalanche''  sa i danas čuvenim imenima - Hui, Dui i Lui (Huey, Dewey,Louie).

     1982. Paul Graves organizuje Prvo Nacionalno Snousurf  Prvenstvo SAD-a koje je održano u Vermontu,u Woodstock regiji na stazi Samoubistvo 6 (Suicide Six) u disciplinama slalom i spust. U spustu izmerene su brzine takmičara od 60 milja na sat! Po prvi put okupili su se svi veliki vozači snoubordova i snurfera i po prvi put jedan protiv drugog našli su se licem u lice Tom Sims i Jake Burton. Tom je pobedio u discipini spust, ali je slomio prst na ruci posle udarca u zaštitnu ogradu nakon ulaska u cilj. Burtonov vozač, Doug Bouton, bio je prvi u generalnom plasmanu. Po prvi put na takmičenju je postojala i kategorija amatera. Takmičenje je izvanredno medijski propraćeno na NBC-ju i u časopisu ''Sports Illustrated''. Antagonizam Toma Simsa i Jake Burtona se dalje nastavlja, ali ovog puta  na polju organizacije takmičenja.

     1983. Jake Burton organizuje Nacionalno Prvenstvo Snouborda u Sun Valley, Vermont. Ovo takmičenje je i danas jedno od najvećih i najznačajnijh takmičenja nezavisnog snoubordinga, poznato pod imenom US Open i održava se tradicionalno svakog trećeg vikenda u martu mesecu. Na drugoj strani, Tom je otišao u svoj dom u Soda Springs, Lake Tahoe i oganizovao Prvo Svetsko Snoubord Prvenstvo. Ono što je posebno obeležilo ovo takmičenje je po prvi put discipina Halfpipe (disciplina koja pokušava da skejtbord takmičenja na rampi prenese na sneg). Takođe, kuriozitet ovog takmičenja je da su Burtonovi vozači upravo zbog ove discipline pretili da će bojkotovati takmičenje, tvrdeći  da Halfpipe nije u duhu snouborda. Danas je Halfpipe jedna od najpopularnijih disciplina snoubordinga i redovno je, od 1987. , u  programa i Jake-ovog US Opena.
    

     1983. Jeff Grell je konstruisao prvi Highback vez (vez sa visokim, čvrstim podupiračem sa zadnje strane stopala i dela podkolenice) što je omogućavalo uspešnu vožnju bordova na utabanim stazama. Vezovi su prvo ekskluzivno bili montirani samo na ''Flite'' daske, ali kasnije se razvijaju za ''Sims'' snoubordove

     1985. Koristeći novu tehnologije izrade vezova, Tom Sims pobeđuje na prvom legendarnom Mt.Baker Banked Slalomu (takmičenju koje se i danas uspešno održava!).

     1985. ''Sims'' predstavlja, sa svojim modelom Fe1500 i ''Burton'' sa modelima Performer serije, metalne rubnike, što je zauvek okončalo dominaciju surf dizajna dasaka i snoubordove okrenule ka funkcionalnim tehnologijama skija. U isto vreme ''Sims'' predstavlja svoj prvi bord sa zaobljenim repom koji ujedno i predstavlja prvi profesionalni model jednog bordera – Terry-ja Kidwell-a.

     1985. ''GNU'' snoubordovi konstruišu model koji je u potpunosti bio orijentisan na karving tehnku vožnje- vožnji na metalnim rubnicima.
    

     1986. održava se prvo regionalno snoubord takmičenje Evrope u St.Moritz-u, Švajcarska. Pobednik tog takmičenja i još nekih drugih evropskih trka Jose Fernandes dolazi iste godine u SAD i promoviše novu konstrukciju-asimetričan snoubord. Taj model daske izradila je firma ''Hooger Booger'' i sama konstrukciona ideja ostala je aktuelna do kraja devedestih.

     1986. Jake Burton izlazi na scenu sa prvim softboots-ima - čizmama za vožnju snouborda koje su imale pertlanje i unutrašnji uložak koji je pružao odredjen stepen podupiranja noge (upotpunosti su se razlikovale od skijaških cipela). Burton je ovim postavio standard kojim se i danas vode proizvođači snoubord opreme.

     1986. Chuck Barfoot konstruiše prvi twintip snoubord (daska koja je potpuno longitudalno simetrična (može se bez razlike voziti vrhom ili repom napred), konstrukcija i danas veoma popularna među proizvodjačima.
    

     1987. Evropljani održavaju svoje Prvo Svetrsko Prvenstvo u Snoubordu u Livignu, Italija i St.Moritz-u,Švajcarska. Te godine i North American Snowboard Association (NASA) donosi odluku da ostvari čvrste kontakte sa European Snowboard Association (ESA) i zajedno im je cilj da organizuju Svetski Kup u snoubordu.

    1987-88 Organizovan je I Svetski Snoubord Kup  tako što su održane po dve trke u Evropi i Severnoj Americi. Kup je privukao neke veoma jake sponzore kao što su O'Neill, Suzuki i Swatch.

    1988. Na sceni se pojavljuje vanserijski talenat, čovek koji će obeležiti jednu celokupnu eru snouborda-Craig Kelly. Počeo je da vozi snoubord ranih osamdesetih, prekinuvši obećavajuću karijeru u alpskom skijanju. Tih prvih godina  bio je jedan od vodećih boraca za prava bordera da voze u ski centrima SADa. Sa svojim drugovima naterao je menadžere svog lokalnog centra Mt. Baker, da prihvate vožnju daski na njihovim stazama. 1987. postaje vozač ''Burton''-a i prvi je imao svoj pro model daske te firme.U sledećih desetak godina takmičarske karijere četiri puta poneo je titulu Svetskog prvaka, a tri puta je bio pobednik US Opena. Nepobediv u discipinama halfpipe i freestyle, postaje vodja Burtonovog snoubord tima medju kojima je bilo i takvih imena kao što su Terje Haakonsen, Jeff Brushie, Peter Bauer, Jean Nerva, Mike Jacoby . Nakon uspešne takmičarske karijere u potpnosti se posvećuje spiritualnoj strani snouborda, vozeći isključivo netaknut dubok sneg na gotovo neistraženim terenima Aljaske, Kanade, Novog Zelanda. U to vreme važio je za bordera sa najvećom visinskom razlikom pređenom na snoubordu godišnje! U legendu je otišao 20. januara 2003. kada je u svojoj 36. godini izgubio život u snežnoj lavini u regiji British Columbia, Kanada. Ostaće zapamćen kao jedan od stilski najdarovitijih snoubordera, prvi pravi profesionalac i pionir vožnje neoznačenih i neistraženih terena. Njegov pristup i odnos prema ovom sportu ostaće stalna inspiracija svim borderima  u celom svetu....

    1990. Osniva se Medjunarodna Snoubord Federacija (ISF) koja je svih narednih godina bila simbol nezavisnog snouborda. Na čelu ISF tada bili su Ted Martin, Kazuo Ogura i Christian Savioz. Biće to uvek organizacija, isključivo za snoubording, kojom upravljaju isključivo snouborderi za doborobit snoubordera.
 

                             

    1993. ISF organizuje prvo zvanično Prvenstvo Sveta u Ischiglu, Austrija. Kevin Delaney i Michelle Taggart postaju prvi prvaci sveta u kombinaciji. Iste godine FIS - Medjunarodna Ski Federacija, na sastanku u junu prepoznaje snoubord kao novi snežni sport.

    1994. FIS organizuje kompletnu Svetsku turu u snoubordingu isključivo u alpskim disciplinama.

    1994. ISF piše pismo IOC-u (Interantional Olympic Comitie) o problemu izbora vozača za buduće Olimpijske igre i dobija odgovor da je FIS upravljačko i nadležno telo za ta pitanja. Iste godine na Olimpijskim Igrama u Lilihameru, Norveška, planiran je nastup snoubordera kao demonstracionog sporta , ali je IOC u poslednjem trenutku doneo suprotnu odluku. .

    1998. na Olimpijskim Igrama u Naganu, Japan, Snoubording dobija status olimpijskog sporta i takmičenja se održavaju u disciplinama slalom, veleslalom i halfpajp. Pošto su takmičari bili selektirani od strane nacionalnih FIS saveza, premijera ovog sporta na Olimpijskim igrama, nažalost, prošla je bez velikog broja najuspešnijh snoubordera, medju kojima takođe nije nastupio najbolji snouborder svih vremena, norvežanin, Terje Haakonsen. Revoltiran ponašanjem funkcionera IOCa otišao je toliko daleko da je Medjunarodni Olimpijski Komitet javno nazvao mafijom i iste godine započeo organizaciju svog takmičenja pod imenom ''Artic Challenge'' koje danas uz ''X-Games'' i predstavljaju najjača takmičenja, nezavisnog  svetskog snouborda..

Snowboarding se do danas razvio u tri veoma atraktivne discipline, koje su masovno prihvaćene širom sveta. To su alpin ( race ), freeride i freestyle...

Autor teksta - Vladan Grković






NAZAD